Knez Pavle - Biografija - Knez Arsen Karađorđević - Pismo kneza Arsena ruskoj carici

Pismo kneza Arsena Karađorđevića Njenom Carskom Veličanstvu Mariji Fjodorovnoj, udovici ruskog cara Aleksandra III

Pariz, 17/30. decembar 1908.

Gospođo,

Obraćam se Vašem Carskom Veličanstvu kao mome Suverenu i kao pokrovitelju bivše regimente u kojoj sam imao čast da služim, nadajući se da ću kod Nje naći dobronamernu zaštitu.


Knez Arsen Karađorđević

Posle 42 godine egzila, budući pozvan kod prestola moga brata, ja sam, kajući se, morao da napustim službu otadžbini koja me je usvojila i koja je bila tako izdašano gostoprimna.

Pošto sam strpljivo čekao ostvarenje obećanja koja su mi bila data, kako će mi se u mojoj zemlji dodeliti status dostojan moga ranga, danas, ja sam primoran da se suočim sa tužnom očiglednošću da ne samo da ništa nije bilo pokušano u moju korist, već šta više, ja znam da ništa ne mogu da očekujem nikada.

Pravo, za koje sam mislio da mi pripada, da zauzmem mesto u srpskoj vojsci, pošto sam imao neopisivu čast da služim u Rusiji, dobra koja su bila konfiskovana mojoj časti, svi drugi razlozi koji, kako mi izgleda, meni čine nažao što je nemoguće opovrgnuti, a što ničim nisam zaslužio, treba da budu uzeti u razmatranje.

Nakon šest godina, želeći jasno objašnjenje, ja sam sebi dozvolio da pišem svome bratu kako bi ostvario svoje pretenzije zamolivši ga da okonča tu užasnu situaciju, podsetivši ga šta sam bratski učinio za njega i njegove podelivši s njim više od polovine moga bogatstva dok je on bio u Ženevi, tražio sam od njega bilo koji čin u njegovoj vojsci.

Odgovor: kako sam imao malu penziju, oko dve hiljade rubalja mesečno, to mi je bilo ukinuto. Sada sam se našao bez ikakvih prihoda.

Dopuštam sebi da zatražim od Vašeg Carskog Veličanstva da posreduje kod Njegovog Veličanstva Imperatora kako bi me on milostivo opet uzeo u svoju službu. Nažalost, ima jedna velika prepreka, zato što imam nekoliko dugova a nemam čime da ih platim.


Kralj Petar
Karađorđević

Оprostite mi, Gospođo, što sam primoran da iznesem ovakve detalje pred Vaše Veličanstvo, ali moram bez obzira na poniženje koje mogu da doživim. Moj ponos me sprečava da insistiram.

Nadam se da će moji verni prijatelji hteti da podrže moju molbu pred Vašom Carskim Veličanstvom i da će Vam izložiti situaciju možda jedinstvenu u svetu, mnogo sramniju za one koji su je stvorili nego za onoga koji je podnosi i koja je učinjena jednom knezu koji pripada vladajućoj kući koja je i moja.

Dopustiću sebi da se nadam da će Vaše Veličanstvo tako moći da prosudi i ja stavljam svoju sudbinu u Njene ruke.

Molim Boga da Vaše Veličanstvo uspe i da može spasiti iz strašne nevolje vrlo vernog podanika koji pred Njene noge stavlja uveravanja njegove nepromenljive odanosti i poštovanja.

Knez Arsen Karađorđević

***

Ovo je pismo NJKV Kneza Arsena Karađorđevića s kraja 1908. godine. Upućeno je udovici ruskog cara Aleksandra III, majci poslednjeg ruskog cara Nikolaja II, Njenom Carskom Veličanstvu Mariji Fjodorovnoj.

Kopija ovog autografa stigla je u Beograd 31. avgusta 2011. na adresu Kneginje Jelisavete. Ljubazno propratno pismo potpisao je tadašnji ambasador Ruske Federacije njegova ekselencija Aleksandar Konuzin, obavestivši Kneginju da je pismo pronađeno u Državnom arhivu Ruske Federacije.

Knez Arsen je pisao na francuskom i sad je pismo prevedeno i prvi put se objavljuje.

Godina 1908. je bila po mnogo čemu značajna za Srbiju. U avgustu, Austrougarska je opet istakla svoj stav prema Srbima i njihovoj Kraljevini. U Memorandumu barona Musulina rečeno je: SERBIA DELENDA EST - Srbija mora biti uništena. Njena teritorija mora biti podeljena između crno-žute monarhije i Bugarske i naglašeno je da treba podsticati neprijateljstva između Albanaca i Srba.

U septembru Austrougarska je objavila aneksiju Bosne i Hercegovine. Za 52 miliona kruna u zlatu Austrija je od Turske kupila pravo vladavine nad Bosnom i Hercegovinom.

Dragutin Dimitrijević – Apis je sprečio pokušaj trovanja prestolonaslednika Đorđa. Smišljena je nova zavera protiv naslednika srpskog prestola i ona će uspeti krajem februara naredne godine (slučaj Kolaković i abdikacija princa Đorđa). Ceo skandal organizovali su Austrijanci želeći da obrukaju dinastiju i unište je. Svrgavanje Karađorđevića organizovao je pukovnik Damnjan Popović, stari zaverenik iz 1903.

U jednoj takvoj, vrlo napetoj situaciji, Knez Arsen je morao da napusti Srbiju. Proslavljeni oficir i dostojan unuk velikog srpskog vožda Karađorđa, morao je opet u egzil.

Marija Fjodorovna (supruga Aleksandra III)

Marija Fjodorovna (rus. Мария Фёдоровна; 26. novembar 1847 — 13. oktobar 1928), rođena kao princeza Dagmar Šlezvig-Holštajn-Sonderburg-Gliksburg (nem.Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg), bila je ruska carica, supruga cara Aleksandra III Aleksandroviča.


Njeno Carsko Veličanstvo
Marija Fjodorovna,
udovica ruskog cara
Aleksandra III

Bila je druga kćer danskog kralja Kristijana IX i nemačke princeze Lujze od Hese-Kasela, i majka poslednjeg ruskog cara Nikolaja II Aleksandroviča.

Porodica

Marijin otac je postao kralj Danske 1863. godine, nakon smrti kralja Frederika VII. Zahvaljujući bračnim vezama svoje dece, kralj Kristijan IX postao je poznat kao "tast Evrope". Ime Marija Fjodorovna je dobila nakon što je prihvatila pravoslavnu veru, neposredno pre udaje za budućeg ruskog cara Aleksandra III Aleksandroviča 1866. godine.
Njena starija sestra, danska princeza Aleksandra, bila je udata za kralja Edvarda VII i majka engleskog kralja Džordža V, što objašnjava neobično veliku sličnost između Nikolaja II i DŽordža V. NJen najstariji brat bio je grčki kralj Đorđe I. Marijina mlađa sestra Tira bila je vojvotkinja od Kamberlenda.

Udaja za ruskog cara

Marija Fjodorovna je najpre bila verena za carevića Nikolaja Aleksandroviča, najstarijeg sina cara Aleksandra II, koji je 1865. godine preminuo od meningitisa. Veruje se da je njegova poslednja želja pred smrt bila da se Marija uda za njegovog mlađeg brata, budućeg ruskog cara Aleksandra III.

Glamurozno venčanje Marije Fjodorovne i budućeg ruskog cara Aleksandra III Aleksandroviča održano je 9. novembra 1866. godine u carskoj kapeli Zimskog dvorca u Sankt Peterburgu.

Imperator Aleksandar III Aleksandrovič preminuo je 1. novembra 1894. godine u 49. godini.

Revolucija i život u egzilu

Uprkos revoluciji 1917. godine koja je dovela do ukidanja monarhije, Marija Fjodorovna je isprva odbijala da napusti Rusiju. Na molbe sestre Aleksandre, nevoljno je pristala da preko Krima i Crnog mora krene za London. Engleski kralj Džordž V poslao je ratni brod koji je trebalo da dočeka njegovu tetku. Nakon kratkog boravka u britanskoj bazi na Malti, a potom i u Londonu, Marija Fjodorovna se vratila u rodnu Dansku. Za brojne ruske emigrante u Kopenhagenu Marija je i dalje bila carica koju su veoma poštovali i često joj se obraćali za pomoć. Marija Fjodorovna je finansijski podržavala Nikolaja Sokolova koji je vodio istragu o smrti carske porodice i njenog sina Nikolaja II.

Smrt i sahrana

Marija Fjodorovna umrla je 13. oktobra 1928. u osamdesetoj godini života. Nakon službe održane u pravoslavnoj crkvi Aleksandra Nevskog u Kopenhagenu, sahranjena je katedrali Roskild.

Ruski predsednik Vladimir Putin i danska kraljica Margareta II su se 2005. godine složili da se caričini ostaci vrate u Sankt Peterburg u skladu sa njenom željom da bude sahranjena pored svog supruga. Nakon 140 godina od prvog dolaska u Rusiju i posle gotovo 78 godina od njene smrti, Marija Fjodorovna je 28. septembra 2006. godine sahranjena u Hramu Sv. Petra i Pavla pored svog supruga.

Deca

- imperator sveruski Nikolaj II (1868—1918)
- veliki knez Aleksandar Aleksandrovič (1869—1870)
- veliki knez Georgij Aleksandrovič (1871—1899)
- velika kneginja Ksenija Aleksandrovna (1875—1960)
- veliki knez Mihail Aleksandrovič (1878—1918)
- velika kneginja Olga Aleksandrovna (1882—1960).

(Preuzeto sa http://sr.wikipedia.org)

Mapa sajta
Copyright © 2008, 27. mart. All rights reserved.